Nedavno je preminuo gospodin Zdenko Zloh (1958-2026). Prvi put sam ga bolje upoznao 2017 godine
kada smo organizovali 8. kongres Udruženja kardiovaskularnih hirurga Srbije. Trebalo je da nam napravi
grafičko rešenje za logo kongresa.
Nakon prvog sastanka i mog objašnjenja pozvao me je da se vidimo,
da dođem do njega kući. Pitao sam se, šta ga sprečava da mi to samo pošalje mailom. Međutim kad sam
otišao kod njega, upalio je malo veći ekran u svojoj dnevnoj sobi i predstavio mi je svoja četiri, možda I
pet ne sećam se dobro, predloga. O svakom je ispričao po nešto, pojasnio pozadinu, poruku, ciljnu
grupu. Za jedno rešenje je rekao da mu je posebno drago i da mu je “za srce priraslo”, iako sam ja imao
utisak da ih je sve gledao kao svoju decu. Takav je bio Zdenko. Za isti kongres nam je modernizovao logo
a zatim radio grafička rešenja za deveti i deseti kongres, za brojne radionice, za prvi Belvis, Zimsku školu,
Vaskularni simpozijum itd.
Najveći deo grafičkih rešenja Udruženja kardiovaskularnih hirurga Srbije u
poslednjih 10 godina su njegovog uma i ruku delo. Sarađivao je i sa Klinikom za vaskularnu i
endovaskularnu hirurgiju KCS.
Sve godišnje izveštaje, brojne knjige profesora Davidovića, sertifikate i još
mnogo toga dizajnirao nam je Zdenko. Karatista u mladosti, poljoprivredni inženjer kasnije patentirao je
poseban način navodnjavanja i trudio se da ga oživi do poslednjeg dana. Žurio je u januaru da završi naš
dvogodišnji izveštaj i jednu knjigu. Završio ih je ali nije dočekao da dobije počasni primerak. Otišao je
iznenada, prerano i tiho kao što je i živeo i radio. Bila je čast i zadovoljstvo poznavati ga i raditi sa njim.
U ime Izvršnog odbora Udruženja kardiovaskularnih hirurga
Prof dr Igor Končar